Irudtravels d.o.o.

ponedjeljak, 05.12.2011.

i dalje i dalje i dalje i dalje.....

Stigao sam u Stockholm.. Rekao bih da je rano predvečerje, a zapravo je već 9 sati navečer. A još je dan… Došao sam do adrese upisane u moj GPS mobitel. Bio je to veliki studentski dom, čija je jedna stanarka i sestra prijateljeve (Lazine) djevojke. Mi smo se upoznali nekih 7-8 mjeseci ranije kad na zajedničkoj skajp konverzaciji kada je izrazila dobrodošlicu kod nje u Švedsku svim domaćim ljudima, pa me eto primila na jednu noć kako ne bih morao dizati šator u luci i čekati jutarnji brod za Turku :D To mi je bilo iznimno drago. Kad sam se smjestio prošetali smo još kampusom Sveučilišta gdje sam dobio podrobno objašnjenje o tome kako što i gdje funkcionira, a centar Stockholma sam ostavio za drugo jutro. Upoznao sam prije spavanja još jednu Amerikanku (na razmjeni) i njenu mamu (u posjeti) jer sam spavao u zajedničkoj kuhinji; a na Amerikanku je došao red da ju očisti. Ugodno smo pročavrljali i pomogao sam im odnijeti hrpu (razvrstanog) smeća, a zatim sam zaspao. Rano sam se zaputio u Stockholm i pičio direkt u luku da budem siguran da ne zakasnim na brod, tako da od razgledavanja bas i nisam puno imao, osim onog letećeg. Mislim da sam ipak uspio uočiti zgradu parlamenta ispred kojeg je slavni ghost rider radio stopping burnout: http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=ghost%20rider%20stockholm&source=web&cd=4&sqi=2&ved=0CDAQtwIwAw&url=http%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIrYk2FylxfY&ei=ydXcTqrZDI6PswbW4eT2Cw&usg=AFQjCNEIjdM4diGwq_D4LyAlkfIBJlFu9g
U luci sam prvo otišao na terminal dalje, pa sam se vraćao. Ipak sam na kraju imao pol sata lufta prije ukrcavanja. Naslikavao sam grad iz daljine i neke raritete u koloni koja je čekala. Ubrzo se odvio ukrcaj i brod se otisnuo. Još sam jednom ostao debelo iznenađen, da ne kažem uplašen jer mi opet nitko nije vezao motor. Počeo sam dolje izvlačit neke konope i blokade za kotače pa me čovjek zaustavio u nakani i uvjerio me da nema potrebe i da idem gore na putničku palubu. Poslušao sam ga ali sam i idućih pola sata ostao u brizi… Put je trajao punih 12 sati sa zaustavljanjem u Finskom Marienhamnu. Na brodu sam vrijeme kratio drijemanjem, fotkanjem švedskog otočnog arhipelaga, jelom i prešetavanjem na sunčanoj palubi. I na kraju stigao u Finsku. Iskrcao sam se i potražio benzinsku. Natočio sam pun tank možda i najskupljeg goriva na mom putu i krenuo prema prijestolnici. Koliko god bilo svjetla, na kraju me ipak sustigla noć. Sišao sam s ceste i krenuo zujati po makadamskim cesticama prolazeći kraj imanja koja su počela nalikovati na ona zabita vježbališta zadrtih paravojnih narko ili inih skupina iz američkih B-filmova pa sam se uputio natrag ka glavnoj cesti i tamo sam našao kamp-plac po starom receptu vrlo blizu uz samu cestu.
Noćenje… Ujutro sam se požurio kako bih što prije došao u Helsinki. Prvo što sam obavio bio je shopping* :D I onda sam u razmišljanju 'imam vremena napretek' za razgledavanje i ručak prije ukrcavanja na brod za Estoniju u tek nekoliko trenutaka došao do osjećaja panike i traženja brodarske kompanije Viking Line jer sam napravio jednu greškicu. Naime, ja sam si kao odgovoran i revan putnik kupio još u Stockholmu kartu Helsinki-Tallin kao da si na vrijeme sve osiguram, ali kod mene, čiji se život svodi na 'zadnji trenutak' ono što napravim na vrijeme ne može ispasti na dobro :)
Kupio sam potpuno krivu kartu, ne za taj dan nego za dan prije, i to za brod koji polazi u 11 sati a bio sam uvjeren da ide taj dan kad sam stigao u Helsinki.. i to u 14h! Znači opasno sam fulao! Hvala zadnjem trenutku i dobroj teti u Viking Line-u koja mi je zamijenila kartu za navečer u 9 i time mi uštedila 40 EUR ;)
Znači još i jednu stvar.. dobio sam 5-6 dodatnih sati za razgledavanje Helsinkija, yoohooo! Sve prema preporuci drage moje Tamare. Odlična vodičica, a nikad nije ni bila tamo :D
Moj odlično i dinamično proveden dan završio sam na noćnom brodu za Tallin, gledajući neki smiješni dječji program i kasnije slušajući tužne finske pjesme u live izvedbi nekog kul benda. Ponoć je došla – stigao sam gdje je gorivo jeftino (nadomak Rusije)…

05.12.2011. u 16:27 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 08.11.2011.

Dalje na Sjever

Još sjevernije.
Topli doček. Jura je došao po mene, odradio mali photo-shooting i pomogao mi sa stvarima do gore. Tu sam prvi put upoznao njegovu djevojku Makedonku Anetu. Upoznao sam i njezinu odličnu kuhinju :P a i nepce mi je vapilo za nečim pripremljenim kod kuće. I za toplim tušem. Nekad toliko volim sva jednostavna i složena rješenja koja nam je donijela moderna civilizacija. A u uobičajenim ih prilikama uzimam zdravo za gotovo i krajnje podcjenjivački ili čak licemjerno svrtavajući ih u koš svega lošeg što suvremeni svijet nosi. No dosta filozofiranja! Možda još samo malo o Švedskom političko-gospodarsko-društveno-inom sustavu. Aneta, Jura i ja odmah smo se složili da se radi o sustavu uspješnog komunizma, na temeljima toliko voljenog kapitalizma (naravno) ali s nekom simpatičnošću i vjerom u to da možeš kulturno živjeti i možda ponešto i postići (ovisno o osobnim aspiracijama) ponekad negdje otputovati itd. Svoje smo teorije i zaključke većinom izvukli iz izgleda njihovog rentanog stana :DDD
Nakon svega toga i ugodno provedene večeri ošlo se spavati. Već smo skovali plan za idući dan: zajednički ručak i moje individualno razgledavanje obližnjih znamenitosti jer bio je petak i oni su oboje radili (na Vasteraškom sveučilištu) - ipak, bio je ludi petak; poslije ručka sam doživio švedsku norijadu. Bilo je fakat luuudo: stotine maturanata prolaze gradom u traktorskim prikolicama odjeveni u posebne odore i neke mornarske kapice luduju i puštaju uber-glasnu muziku. Vrlo originalan način za proslaviti dan maturanata. Moji domaćini su se uputili natrag na faks a ja prema obližnjim jezerima, bogataškom otočiću i jednom dvorcu. Bilo je odlično a iskusio sam i prvo kupanje u švedskom jezeru. Bilo je turbo osvježavajuće!
Ponovno uletih na neku proslavu. Naime, jedna Jurina kolegica, Bosanka, slavila je obranu doktorata, pa sam dobio obilazak Jurinog i Anetinog radnog mjesta s uključenim finim obrokom :P
Izašli smo kasnije i van u balkansko-švedskom društvu. Velik broj Jurinih kolega, okupljenih oko jednog profesora Hrvata su s naših područja, a jedan Šveđanin Stefan koji nam se pridružio isto je gotovo Balkanac jer je preuzeo gotovo sve naše obrasce ponašanja... A lud je već sam po sebi! Pili smo pivu od banane i odlično se zabavljali, a većina ostalih gostiju u pubu bili su klinci koji su nastavljali maturantsko slavlje. Oko 1 ili 2 ujutro kad smo se vraćali kući opet sam se divio tom fenomenalnom efektu gotovo vječne noćne svjetlosti. Ali nisam bio jedini; i ostali su mi rekli da, koliko god tu već živjeli još uvijek ih to očarava. Meni je to jednostavno predobro. Vječito gladni, kod Jure smo ponovno jeli, ovaj put fast food kebabe. I bili su fini. Naposlijetku smo, premoreni, pozaspali. Kad se dobro osjećam, uvijek dobro spavam. Pa sam tako ovu noć potpuno prespavao i ne doživio glasnu grmljavinu i kišu po noći. Ujutro easy Saturday... Izležavanje, doručak, vožnja motorom, razgledavanje vikinških ostataka, veličanstvenog vikinškog labirinta; sve u svemu dobra zabava - da ne zaboravim i odličan ručak nakon bijega kući od crnih oblaka u daljini, koji su se na kraju ispostavili fejkerima. Naprotiv, vrijeme se ful proljepšslo pa smo popodne uživali u šetnji predivno osunčanim gradom uz jezero. Na kavi smo raspravljali o planovima za nedjelju: potencijalan let jedrilicama ujutro i karting popodne! Nažalost, atraktivne aktivnosti su nam se izjalovile jedna za drugom, a nije čak ni vrijedno trošiti riječi na objašnjenja. U svakom slučaju odložili smo to za moj drugi posjet Vasterosu :D na kraju smo to pretvorili u superopušten piknik i drużenje uz jezero koje nam je sve nadoknadilo - imali smo superzabavan roštilj, oktanska uzbuđenja, a palo je i jedno kupanje s patkama :D
Sunčani švedski dani provedeni tu s mojim domaćinima i njihovim prijateljima, uz vječiti dan i predobru hranu i druženja bili su predivni. Pratilo je to i prelijepo lipanjsko vrijeme (ono noćno nevrijeme još je dodatno začinilo dojam) stvarno jedinstven način da vidiš prijatelje u jednom drugom okruženju ...no kako svemu lijepom dođe kraj, tako je i meni došlo vrijeme da krenem put Stockholma zbog sutrašnjeg broda za Finskuuuu.

08.11.2011. u 23:44 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 20.09.2011.

Skandinavija - part I.

07.06.-14.06.2011.
Danas je dan za ulazak u prvu skandinavsku državu na putu. Posljednjih 100km Njemačke prošao sam vrlo brzo, još prijepodne, a zaustavio sam se još samo u Flensburgu kako bih natočio gorivo i pojeo nešto. Ušao sam u nenormalno ravnu Zemlju. Na granici sam uočio restoran Dalmacija s lijeve strane i s mislima na naše more nastavio prema Sjeveru- Čak je i vrijeme bilo lijepo pa se uklopilo u taj ljetni skandinavski ugođaj. Vozio sam sve do mosta koji spaja prvi veliki danski otok s ostatkom europskog kopna i tek sam negdje iza grada Middlefarta stao uz more i napravio lunch pauzu. Uživao sam u lijepom vremenu, blagom povjetarcu i prijateljima iz prirode.
Na povratku na glavnu cestu kupio sam si od tete uz cestu, kraj njihove kuće, košaricu friških jagoda. Mmm-bile su predobre. Koštale su 2€, a kasnije sam u Copenhagenu, istu količinu lošijeg izgleda, nailazio po 4 ili 5€.
Dobro odmoren i osvježen krenuo sam dalje; prošao cijeli taj otok (Funen) i prešao preko najdužeg mosta koji sam vidio (7km - Řstbroen/Stormbaelt) i došao na otok Zealand, na kojem se nalazi glavni grad Copenhagen.
U Kobenhavn sam stigigao predvečer, a zadnjih pola sata prije ulaska u grad bježao sam od nekih crnih zlosutnih oblaka koji me nisu stigli. Došao sam do svog prijatelja Benjamina; koji me dočekao kod svog stana i ugostio na moja dva dana u K'havnu. Tako sam ja u jednom danu prošao čitavu Dansku. Bio je to divan dan!
Kopenhagen je isto divan. Proveo sam u njemu dva prekrasna dana, a i doslovno su bila prelijepa - sunce i odlične temperature, i ne prevruće. Prema dogovoru s Benjaminom drugo sam jutro grad obilazio sam, a popodne smo se našli ponovno u stanu kad je on bio gotov s poslom i onda išli zajedno u razgledavanje. Kad smo već kod danskih stanova, jedna vrlo zanimljiva opaska: zbog skupog kvadrata stana i općenito malih stanova; kupaonice su veličinom u rangu onih brodskih, a pod kupaonice ujedno je i pod tuš-kabine u koju se ona u nekoliko jednostavnih poteza transformira - još jedno zhodno iskustvo i posebna osobitost :)
Ono što me zadivilo u glavnom gradu Danske jest jedan poseban kvart koji ga čini - squat naselje Christiania - jedan od zaštitnih znakova Kobenhavna. Iskreno, do tada nisam ni čuo za Christianiu, ali sada mi je Ben dao odličnu teoretsku podlogu, a kasnije smo to potkrijepili i terenskim obilaskom :D
Da ne opisujem detalje, tu je wikipedija, ali u svakom slučaju u kvartu vlada prijateljska i ugodna atmosfera, uz stalno prisutnu neku živu glazbu, smijeh i prepoznatljiv miris kanabisa u zraku. Postoje jedno mjesto gdje nije dozvoljeno fotkanje; tzv Pusher street; a u njoj je organizirana prodaja lakih droga na štandovima, u Danskoj i dalje ilegalna, ali ekipa u Christianii ima visokorazvijen sustav alarmiranja i po potrebi blokiranja policije povremenih racija masom ljudi tek toliko da se kupi vremena da štandovi 'nestanu'. Sve u svemu jedan żivopisan, šarolik i zanimljiv kvart nastao na području uz obalu jezera, koja je svojedobno bila teren vojarne, danas zagovara neke sasvim drugačije ideale.
Nastavili smo šetnjom po gradu i odličnom večerom kojom me Ben počastio. Bili smo na opakim hamburgerima; jedini nedostatak koji sam im ja našao bila je paprena cijena - naime, u Danskoj se za jedan hamburger s prilogom, što se svrstava pod jeftinije opcije u restoranima, mora izdvojiti oko stotinjak kuna!! No, dio visoke cijene je sigurno bio i zbog ljupke konobarice u koju smo obojica blejali. Mora se priznati da su Dankinje u gradu bile izuzetno zgodne. Doda li se tome da su vrlo susretljive i odlične u engleskom, to čini dobru ideju za sljedeće putovanje, zar ne, dečki?
Idući je dan bio dan za polazak. I za prvo kupanje u Baltiku! Ujutro sam se pozdravio s Benjaminom i oko podneva krenuo prema sjeveroistoku, prema gradiću Helsingřru, odakle imam brod za švedski Helsingborg. Bilo je ugodno i toplo i vidio sam puno kupača, vozeći se uz more. Već kod samog ulaska u grad, vidio sam zgodnu plažicu gdje bi se bilo dobro okupati. No, prvo sam se odvezao do grada i luke gdje sam se informirao oko karte i reda plovidbe. Brodovi su vrlo česti (trajekt kreće svakih 40ak min) ali i skupi - to je polusatni transfer koji je, za mene i motor, izašao 24€!!!
Prolazeći kroz grad, na jednom sam parkingu ugledao dečka u Dinamovom dresu :) porazgovarali smo i pitao sam ga za neke upute, te sam se vratio do svoje plaže... More je bilo odlično; ali gotovo nimalo slano! Osvježen i okupan naposlijetku sam se vratio u luku i ukrcao na sljedeći brod. Brinuo sam se što mi nitko ne vezuje motor, ali neki chopperaš resicaš me smirio i rekao da nema potrebe. Izuzetno mirno more pokazalo je da je uistinu tako. Vrlo brzo po prvi put sam kročio u Švedsku. Bilo je oko 6 sati predvečer te sam odmah krenuo u željenom smjeru - i dalje na SI. Znao sam da imam dosta kilometara pred sobom a dogovorio sam s prijateljem Jurom da drugi dan popodne dolazim kod njega u Vasteras. Čim sam se naśao na otvorenoj cesti shvatio sam da je: a) Švedska ogromna i b) da je Švedska jedna ogromna śuma - cesta je nastala raskrčivanjem šume u željenoj trasi tako da sve ceste okružuje gusta crnogorična šuma. Ista je priča i s gradovima. Okruženi su, a često i sami srasli sa šumom, koja ulazi u neke dijelove grada i presijeca ga, čineći tako njegov sastavni dio. Krajolik je vrlo neobičan za nekoga nenaviknutog na takvo što, a pritom i predivan. Cesta je, logično, pretežito ravna i prvo sam odmaranje napravio negdje usred ničega :) - kraj nekog omanjeg gradića na odmorištu uz cestu. Bilo je oko deset sati i Sunce je bilo na izmaku, ali se još uvijek naziralo puno svjetlosti nisko na sjevernom obzoru. Tako je ostalo i gotovo cijelu noć. To je bilo prvi put da sam svjedočio tzv. 'bijelim noćima' jer sam po prvi put bio toliko daleko na Sjeveru i to na početku ljeta. Dożivjeti to po prvi put uistinu je čudesno. Ali nije bilo nimalo neobičnije ni u danima (ili bolje rečeno noćima) koji su slijedili. Od svog tog dojma nije mi se baš ni spavalo, pa sam vozio tim šumskim prostranstvima sve do nekih 2 sata u noći. Tada sam se našao u jednom malom gradiću okruženom, pogađate, šumom, a sa sjevera je i dalje isijavalo svjetlo i bilo je kao kad je kod nas sumrak. Odlučio sam da je, unatoč tome što čak ni tada nisam osjećao umor, krajnje vrijeme za postavljanje šatora. Pronjuškao sam oko grada i naposlijetku pronašao neko napušteno ogometno igralište okrużeno borovima - idealno za šator. Postavio sam ga bez vanjske prekrivke za kišu - pogreška! U zoru me probudila glasna grmljavina. Nije mi se dalo intervenirati a i imao sam ceradu preko šatora. Ipak nije bila pretjerano korisna protiv pljuska koji je uskoro uslijedio :) malo sam se borio s kišom i brisanjem poda šatora, a kad bi kiša prestala onda bih spavao. Tako sam izmjenjivao radnje sve do nekih 9-10 sati ujutro kada je kiša definitivno stala. Bilo je vrijeme za pokret. Danas su mi na ruti gradovi Jönköping, pa Örebro i na kraju bih trebao doći do Vasterasa. Vrijeme je bilo oblačno i neloše za vożnju pa sam brzo stigao do Jönköpinga. To je lijep grad na obali ogromnog jezera, tako da se čini kao da je na obali mora. Tamo sam odradio doručak na klupici uz jezero i uvjerio se po prvi put u švedsku skupoću. Za doručak, neku vodu i sok te 3 čokoladice ostavio sam oko 100kn! Pio sam i čokoladno mlijeko prigodnog naziva - "Pucko" ;)
Nastavio sam put i koji sat kasnije opralo me drugo grmljavinsko nevrijeme. Doletilo je toliko naglo da nije bilo ni pomisli o stajanju i navlačenju kišnog odijela, a kiša je ubrzo bila toliko obilna da je prodrla kroz jaknu u roku 1-2 minute. Svjestan da moram stati instantno, preklinjao sam da se pojavi neka benzinska sa strane. Ali naravno, kako to inače biva, 'murije nema nikada kada ti najviše treba'... Skrenuo sam na prvo dvorište koje se pojavilo s desne strane - bila je to nečija farma :) ali nigdje nije bilo isturenog krova tako da sam i dalje masovno kisnuo kad sam se zaustavio kraj kuće. Zato sam produžio po dvorištu i parkirao pokraj garaže. Tu sam se skinuo s motora koji je bio napola pod krovom i jednostavno ušao u garažu :) Jednostavno mi nije bilo druge. Kiša vani je bila nenormalna. Zanimljiva je koincidencija da sam uz ova dva, doživio još jedno grmljavinsko nevrijeme u Švedskoj, a to potonje mi se tehnički ne računa pod doživljene jer sam ga krajnje flegmatično potpuno prespavao kod Jure u Vasterasu. Ali ono što je u biti interesantno je to da su mi Jura i Aneta pričali da je to njima prva prava grmljavina otkad su u Švedskoj (cca 2.5 godine), a meni treća u 2.5 dana - s time da sam od 1.5 čak i pokisnuo. No vratimo se mi 'mojoj' farmi - gazda ili netko iz kuće je krenuo prema svinjama (da se radi o svinjogojskoj farmi zaključio sam po dražesnom mirisu koji me povremeno zapuhivao) - ja sam mahnuo upitno i nasmijano, a on odobravajuće i srdačno :D znači dobrodošao sam! Raskomotio sam se raširivši stvari po pick-up terencu, sjeo na isti i onda izvukao Ifon koji je bio crknut od večeri prije. Izvukao sam i punjač, onda sam malo oklijevao; a onda sam reko 'jebiga' - ak sam se već naselio u šupu onda mogu i malo struje "posuditi" Kasnije je isti čovjek došao do mene - porazgovarali smo i ponudio mi je da uđem u kuću. Ipak sam pristojno odbio rekavši da startam čim stane kiša. Iskreno nije mi se dalo selit se unutra, a i kiša je posustajala i čim je stala pičio sam dalje. U Orebro sam stigao oko 18h kad se već bilo dobrano razvedrilo, a neka dva sata kasnije parkirao sam u Vasterasu iza zgrade na adresi Emausgatan 51a. Stigao sam do Jure.

20.09.2011. u 23:28 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.09.2011.

6 dana u 6. mjesecu u 61. državi po površini

01.06.-06.06.2011.
Dugo me nije bilo; no kako me neki ljudi (blago je reći) podsjećaju, a i sam bih ga silno htio završiti; bacio sam se na finiširanje bloga :D

Jutro je bilo i dalje kišno... Negdje oko 10-11h razvedrilo se, a ono malo sunca što se ukazalo uspjelo mi je prosušiti šator. Uslijedilo je brzo spremanje i pokret. Spustio sam se do brane i akomulacijskog jezera. Lijepo je i oduzima dah. Nešto sam pojeo za doručak u jednoj pekarnici (sjećam se da je bila skupa) u obližnjem lijepom seocetu, smještenom na toj istoj rijeci Sűre nizvodno između visokih stijena kanjona kojeg je stvorila, s jednom prastarom kulom gore visoko iznad mjestašca. Zanimljiv i smiješan detalj kojeg se sjećam od tada je bosansko ime i prezime koje mi je prvo upalo u oči među njih 20ak kad sam bezveze bacio pogled na poštanski sandučić na toj kući gdje je bila pekarnica :)
Prije ulaska u Njemačku, obavio sam još jednu bitnu stvar: točenje goriva u Luksemburgu - dragocjenih 20 €centi uštede po litri benzina. Uskoro sam napustio brdovite i zavojite ceste Luksemburga i našao se na pomalo dosadnim ravni(čarski)m cestama Njemačke prema Mainzu... Išao sam prema Manueli, prijateljici koju sam upoznao u Taizéu, na prvom dijelu puta. Kod nje i njezinog dečka ostao sam jednu noć. Bili su mi divni domaćini i proveli me Mainzom te odveli na odličnu pizzu u pizzeriu Vapiano --- cijelo mi je vrijeme to ime bilo poznato dok mi konačno nije sinulo da istoimena pizzeria istoimene koncepcije naručivanja postoji i kod nas u Zagrebu.
Mainz je lijep i velik, a ogromna rijeka, naravno, dominira gradom. Atmosfera u gradu je ugodna i nekako lagana; a vrijeme je bilo prohladno i vuklo je na kišu. Zato je bilo predivno spavati u stanu... Na pravom krevetu :D
Sljedeći je dan također bio oblačan; pa sam duuugo spavao i bio sam home alone. Imao sam i svoje prvo njemačko preuzimanje paketa - bilo je smiješno! Kad se Manuela vratila s posla (ona radi u školi) bio sam s njom još neko vrijeme dok je spremala sebe i Heinricha za Hamburg da provedu dugi vikend kod njegove familije, a zatim smo se oprostili i pozdravili te sam se ja zaputio za Karlsruhe u ponovnu posjetu svom frendu Lazi i ostalom cool društvu iz Marseille-a kojima je drugi semestar u Njemačkoj. Na putu su uvjeti bili optimalni. Dan prije sam malo i kisnuo ali sada je temperatura bila baš taman, a iz tamnih oblaka nije pala niti jedna kap u ta 2 sata puta. A tko bi rekao; čak mi se na toj dionici okrenulo i 66666,6 km na uri :D
Stigoh kod Laze. Eee, ovo je dom. Soba mu je velika, uredna, prostrana - a kupaonica se dijeli samo sa susjedom. Standard studentskog smještaja vrlo je visok. Jeli smo pa je Lazo otišao u neko selo gdje su Indijci smješteni rješavat neku zadaću a ja sam se s Brunom, Achimom i Gabriele dogovorio za izlazak. Opet sam dobro pogodio - tu večer bio je veliki studentski party jednog studentskog doma. Vrlo jednostavan recept: studentski dom, dva floora u podrumu, štandovi pive u dvorištu, brdo raje, super atmosfera - PARTY ROCK
Po povratku smo Achim i ja radili tjesteninu i umak od češnjaka u 5 ujutro u kuhinjici studentskog doma. To govori sve :D Vani smo bili s biciklima - to je isto odličan aspekt noćnog provoda. Bilo mi je odlično tu noć; a danak sam platio s malo više sna :) drugi dan bio je easy --- šetnjica s Lazom po gradu, prelijep botanički vrt okupan suncem, trg, dvorac... Uglavnom odmor dok predvečer nismo otišli do grada u kineski restoran jednoj od Kineskinja iz grupe na rođendan - eee tu sam probao svašta kinesko: od neke grde ribe do žabljih krakova. A i pila se odlična kineska piva. Zanimljivo je da je za mog boravka u Marseilleu drugoj Kineskinji bio rođendan, na kojem sam također bio.
Nakon kineskog restorana; ponovno rastanak s dragim ljudima; put me vodi u Heidelberg. Stižem navečer u ogromnu kuću studentskog bratstva kojeg su članovi nekad davno postali moji Stonehenški prijatelji Stefan i Eugen. Stefan se radi mene vratio sa vikenda u Belgiji malo ranije kako bi me dočekao i idući dan proveo po Heidelbergu. Prvu večer tu je bio i Eugen; a upoznao sam i njegovu mamu :)
Smjestili su me u ogromnu sobu ogromne starinske velebne kuće, a prije počinka Stefan i ja iskapili smo nekoliko (raznih vrsta) piva.
Dobro sam spavao i ujutro kad mi se Stefan pridružio razgledali smo Heidelberg. Grad je divan; a od svega se najviše ističe slavni dvorac Heidelberg; tu smo proveli najviše vremena. U laganoj povratnoj šetnji dogovorili smo se da ćemo zajedno motorom do jednog velikog Mercedesovog autosalona rabljenih vozila. Naime, Stefanu je želja za 40. rođendan priuštiti si veliki poklon, E-klasu karavan; pogodnu za dugačka putovanja, kamping i vuču manjeg brodića...
Razgledavanje je bilo zabavno; a zatim smo ogladnjeli i ručali. Stefan je htio da ostanem duže, da izađemo tu većer jer je bila subota, ali ja sam morao dalje. Put me vodio dalje prema gradu Speyeru, u čijoj sam blizini posjetio Kerstin i njezinog dečka; koji žive kod njegovih roditelja, a posjeduju manju obiteljsku vinariju - nadam se da ne dvojite o tome što smo tamo pili :D
Po mom dolasku slijedio je lijep i topao doček, i topla i ukusna večera; a zatim smo, uz priču, krenuli u šetnju prema vinogradima. Osim dosadnih hrušteva, koji očito vole vino i bilo ih je tamo milijarde, ništa nam drugo nije smetalo. Zalazak sunca i večer bili su zaista predivni, i sve to u dobrom društvu i uz taman rashlađeni pjenušavi Seco.
Spavao sam odlično i ujutro je opet, nakon kratke i slatke posjete, došao red na kilometre. Oprostio sam se sa svima i krenuo na sjever, put Frankfurta i Hamburga. Lokalne su ceste u ovom dijelu Njemačke prilično ravne i brze, ali istodobno dozlaboga dosadne. Ipak, nakon cca 2h stvorio sam se u Frankfurtu... Tu sam proveo relativno kratko vrijeme; malo se divio gradu, malo prošetao, nešto pojeo i usput se sakrio od kiše, i već je bilo vrijeme za poći dalje... Istog sam se predvečerja našao na lijepim prostranstvima Njemačke. 200tinjak km sjevernije, nakon duge i dosadne ravnice, našao sam se u šumovitijem kraju; čak i s pokojum brdom tu i tamo. Spavao sam u gustoj borovoj šumi, vrlo blizu glavne ceste...
Ujutro se ispostavilo, gustoj borovoj šumi, na proplanku.. punom krpelja :0
Zdanji dan u Njemačkoj mogao bi se vrlo kratko opisati: Hannover, Balkan, Hamburg, polje (100km od Danske)
Bilo je tu zapravo dosta vožnje i dva velika i lijepa grada; ali najinteresantniji događaj zbio se na izlasku iz Hannovera, točnije u njegovom predgrađu. Bilo je taman oko 14h; vrijeme ručka; a bio sam već i jako gladan. Sa svoje sam desne strane, u prolazu, vidio restoran Balkan Hause. Pomislih: ovi moraju biti 'naši' a i zaželio sam se ćevapa :P
Tamo su pričali naški, ali su mi na tom istom našem rekli da su na pauzi :(
Morao sam se zadovoljit osrednjim kebabom od Grka preko puta. No kad sam se vraćao po motor, kojeg sam ostavio parkiranog kod Bosanaca, taman je došao gazda. Popričali smo, popili kafu, upoznao sam mu kćer ;) i dobio puno tekućine za po putu. I kad smo se već pozdravljali on kaže prezime: Čućuković! Neki kao daljnji stric, ajmoreć, mom frendu Željku. I opet je Svijet mali :)
U Hamburgu se nisam zadržavao predugo, svega pola sata-sat za razgledavanje i krađu interneta (tip: u Njemačkoj koristiti wi-fi Starbucks caffe-a (radi i nedjeljom - kad je Starbucks zatvoren) jer je za korištenje McD wi-fija potrebno posjedovati njemači mobitel)
70ak km od Hamburga i stotinu i nešto od Danske granice, već po mraku, našao sam odlično polje, gdje sam uz brundanje dalekovoda nedaleko obavio tuširanje (1.5 l vode) i zaspao kao klada!

01.09.2011. u 12:06 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 06.07.2011.

BeNiLux = Belgija, Niskozemska i Luxemburg :)

24.-31.05.2011.
Pristajem u Ostende... Poznati obrisi zagrebačke katedrale preda mnom. Ne, nije pogreška. Katedrala u Ostendeu je poprilično slična zagrebačkoj pa me tako i prvi put na Zagreb podsjetila.

Iskrcavam se i radim đir po gradu - poznate građevine, spomenici, mostovi i lokali; samo je ovaj put jako toplo, čak vruće. A prošli put kad sam bio u Ostendeu bilo je zima... Zapravo ledeno. Bio je to prvi put da sam vidio mraz na pijesku na plaži ;) I bio je koji dan do Nove 2008. :)

Krenuo sam uz more, prema Nizozemskoj i izmjenjivali su se slični krajolici: cesta i pruga usporedno prema sjeveroistoku, a s lijeve strane se naziru visoki pješčani prudovi išarani nekom vegetacijom i iza toga more, valjda... Bar je tako navigacija pokazivala, ja ga nisam vidio.
Svako malo bi prošao kroz neki gradić. U jednom sam si kupio 3-pack čokoladnih mlijeka i neki kruh, i pošao dalje. Vozio sam tako neko vrijeme i prije nego sam i mislio našao sam se u Nizozemskoj, pokrajini Zeeland. U prvom mjestu me pogled na cijene benzina vratio natrag u Belgiju gdje sam točio za 15 €centi/litri manje i ukrao McD-u malo interneta s pa se zaputio nazad prema Nizozemskoj. Tu sam negdje odlučio kampirati pa sam našao ok mjesto sa predivno ravnim terenom i kratko pokošenom travom, iza neke živice; među poljima i farmerskim kućicama. Dakle, bilo je to kampiranje za koje ne mogu točno reći da je bilo u Belgiji ili Nizozemskoj... Možda baš posred granice :D A spavao sam odlično - i to sve do 09:37! Bezbrižno sam se krenuo spremati, a onda je pogled na drugi mobitel pokazao da je 10:37!!! A ja sam Michele-u obećao doći u 13:00 u Haag, do kojeg ima 2:37h prema Navigatoru! Ostao sam dijelom u britanskom vremenu i zato se sad valjalo požuriti. Kad sam se brzinski spremao za 'udaranje ceste' doletio je na do tratine neki lik igrati se s modelima helikoptera. A imao je i još jedan model - Porschea s kojim je stigao ;)

Krenuo sam oko 11 i malo se prižurio. Bilo je dobro na putu. Imao sam vožnju ispod mora (tunel od 6km) i preko mora - neki trominutni trajekt prije Haaga-taman da predahnem, i oko pola 2 sam bio kod prijatelja Michele-a. Bio sam predbilježen za ručak. Našao sam se u poznatom dijelu centra Haaga kada je Michele došao pred mene. Kupili smo još neke sitnice u Albert Heijnu, poznatom holandskom lancu dućana, parkirali motor ispred ulaza i krenuli gore u stan... Ručak je bio božanstven. A nisam ni očekivao manje od talijanske pripreme tjestenine... Michele odlično kuha. Upoznao sam i neke od njegovih cimera - sve Talijani i svi glazbenici. S jednim sam čak i razgovarao na nekoj mješavini hrvatsko-bosansko-srpskog jezika, jer je on hodao/hoda sa curama iz sve tri zemlje :D

SandArt

Zajedno smo prošetali Haagom, a onda sam ostavio Michele-a da vježba gitaru i uči engleski za ispit; a ja sam otišao, na njegovu preporuku, do predivnog gradića Leidena 15ak km sjevernije od Haaga, te sam na povratku ponovno obišao Scheweningen i tamošnju ogromnu plažu i šetnicu te se prisjetio prvog 'sjevernomorskog' kupanja, druženja i svih događaja točno 2 godine ranije.

Leiden

Scheveningen Sunset

Srbotalijan = Talijan koji hoda sa Srpkinjom ;)

Vraćam se u pravi čas za večeru - odlična japanska tjestenina :P ja stvarno imam sreće da svi moji prijatelji odlično kuhaju :D Proveli smo ugodnu večer u stanu u centru Haaga. Drugo jutro nam se pridružila i Micheleova cura Federica i zafrkavali smo se čitavo jutro uz kavicu.

moji dragi domaćini

Razišli smo se kad su oni trebali na ispit, a ja sam pošao prema Eindhovenu. Usput sam stao u Rotterdamu koji me oduševio visokim neboderima, ali sam ubrzo morao dalje jer me kišica potjerala.

U Eindhoven sam stigao oko 17h i javio se dečkima u studentskom bratstvu Camelot Excalibur. Iste sam domaćine imao i prilikom svoje prve posjete Eindhovenu. Radi se o bratstvu studenata od kojega je iz originalne postave u kući bratstva ostao samo jedan dečko Pieter koji je prije dvije godine bio najmlađi i glavni potrčko u kući... Sada je najstariji i glavni je :D
No stariji studenti ostaju povezani s 'kućom' bratstva i svim novim članovima tako da sam vidio neke od starih domaćina :)
U Eindhovenu sam proveo 4 dana, a prvu smo večer odmah završili u jedinoj Eindhovenskoj party ulici s novim dečkima iz Camelota, koji su me primili kao i njihovi prethodnici prije 2 godine :D

...zato sam idući dan proveo većinom spavajući. I kasnije se našao s prijateljem Robom, kojeg sam upoznao godinu dana prije u Bosni, u Visokom na volonterskoj akciji iskapanja piramida - www.piramidasunca.ba
Rob me odveo na odličnu večeru - nizozemske palačinke sa šparogama, sirom i šunkom - mmm :P u odličan restoran od njegove prijateljice, u preuređenoj staroj štali malo izvan Eindhovena, a poslije večere smo otišli natrag do njegovog omiljenog puba, gdje smo se bili i našli, te proveli ugodnu večer uz koje pivo...

Idući dan bio je za dugo spavanje i frendice bajkericu Lisu i buduću bajkericu Nicoline, zajedničku večeru u kineskom i druženje u pubu, a zadnji sam se dan vidio s Davidom... Volim taj grad; ne zbog zgrada i kulture, već zbog prijatelja koje tamo imam i uspomena koje me uz njega vežu... Vrijeme provedeno u kući tog zadnjeg dana dobro sam iskoristio: Mark, jedan od dečkiju sprema se u 7. mj. na put s društvom u kombiju po Hrvatskoj (obali) tako da sam mu podrobno objasnio sve i dao egzaktne upute i prijedloge za što i kako.

David

moja zahvala domaćinima

Iduće jutro bilo je divno, ali i značilo je moj odlazak. Krenuo sam prema belgijskom Molu (ne avenue mall-u :P). Tamo ću se susresti sa starom prijateljicom Milicom. Ona u Molu studira i radi u VITO-u, a tu i živi sa svojim kul dečkom Bačkom. Njega sam tu upoznao. No prvo smo se našli Milica i ja u VITO-u i tamo me odvela na super ručak i onda smo se zajedno otputili do njihovog kul stančića u potkrovlju u obližnjem Molu.

VITO

Tu smo se ugodno podružili sve dok Milica nije morala natrag na posao, a ja sam ostao s Bačkom uz pivu i stalno neku mezu raspredati o svemu i svačemu; od fotografije i putovanja do Crnogorske obale i moto-filozofije :D bilo nam je super i ostao sam dugo kod njih, čak se već i Milica vratila s posla, i kad je morala na sat nizozemskog, onda sam se i ja zaputio prema svom odredištu za taj dan; Luxembourgu. Milica mi je kasnije u mailu na zahvalu odgovorila da im je bilo drago što su bili dio moga puta pa ću sada iskoristiti tu njezinu frazu i od srca im se zahvaliti što su to uistinu bili :D

Liege
Imao sam lijep put i dobru cestu do Luxemburga, a gradić Esch sűr Sur bio mi je krajnja destinacija. Ipak, bilo je taj dan jako vruće. Jedinu pauzu radio sam u Liege-u. Naposlijetku sam stigao blizu Escha i iznad kanjona rijeke Sur. U šumici nedaleko ceste koja me vodila prema Eschu, pronašao sam super kamping mjesto.

Imao sam pogled na branu i akomulacijsko jezero dolje u daljini :) zaspao sam brzo i uživao u odličnom snu kakav samo kišna noć može pružiti...

06.07.2011. u 00:07 • 3 Komentara • Print • #

petak, 10.06.2011.

UK - Scotland 'n' England

14.-24. Svibanj
Brod se probio kroz oblake i kad sam pojeo junetinu Stroganoff i izašao na palubu vani je bilo predivno i iako je dosta puhalo Sunce je grijalo...

Vidio sam nekoliko otočića već blizu Škotske i predivnu škotsku obalu... Stigli smo u Troon. Među prvima se iskrcavam (a došao sam zadnji na ukrcaj :D - srećom pa motoriste uvijek spraše naprijed)

Troon je zgodan i simpatičan, ali nisam se predugo zadržavao, samo sam se sklonio pod krović Beach Kioska na plaži od prolazne kišice jer se opet odnekud stvorio oblak i iskoristio pauzicu za podmazati lanac.

Natočio na Morrisonu i krenuo obalom prema sjeveru... Ovaj dan je završio ubrzo i vrlo zanimljivo; tražio sam mjesto za spavanje (brod je stigao u 19h) putem i nekako nije baš išlo jer je sve bilo privatno i ulazi samo u farme. Našao sam super mjesto blizu ograđenih konja i zakriveno grmljem, ali da bi se tamo došlo potrebno je proći kroz vrata ograđene farme... Odmah u blizini je kuća pa sam odlučio pitati gazdu mogu li spavati tamo. Kad je čuo motor, iz kuće je izašao smiješni Škot. Već po samom uvodu učinilo mi se da neće imati ništa protiv. Pitao sam to neobično pitanje i rekao mi je da nema frke :) - kad sam slagao šator imao sam manje popravke s neizostavnom trakom za silovanje (duct tape), a ujutro sam slušao konje kako ržu... Kad sam odlazio pozdravio sam s ceste svog kompanjona Škota, a on mi je vratio thumbs up sa svoje terase. Opisano je bilo jedina komunikacija i interakcija ali baš smo se nekak skužili, valjda :D hvala na ustupljenom mjestu.
Moja tri dana u Škotskoj bila su lijepa i ispunjena predivnim prizorima očaravajuće prirode i bezbrojnih ovaaca. Iako nisam išao na krajnji sjever (što mi je bila jedna od żelja) uživao sam u ovim krajevima ispod Highlandsa, kombinirajući posjete nekim mjestima koja sam već posjetio i, za mene, još neviđena mjesta; kao što je bio vrlo zanimljiv Glasgow drugog dana Škotske i Scottish Borders zadnjeg dana Škotske. Mislim da će opet slike najbolje opisati moj doživljaj Škotske. Najviše me ljepotom iznenadio Scottish Borders, južni dio Škotske na granici sa Engleskom. Naravno, po drugi put me uspio očarati i predivni Edinburgh s ogromnim dvorcem.
Zadnju noć u Škotskoj proveo sam na lijepom mjestu između šumarka i neke oranice u Scottish Bordersima te sam iduće ujutro posjetio Jedburgh i napustio Škotsku i prvo što sam u Engleskoj vidio bio je Hadrijanov zid. Ali svi vi koji slučajno zamišljate neki zid veličine ili bar visine Kineskog odmah smanjite svoja očekivanja - jaaako!
Isti sam dan produžio sve do Leedsa gdje sam imao lijep doček u studentskom domu gdje sam došao u posjetu prijatelju Nebojši. Zamislite što sam jeo tu večer -palačinkeeeee :P
Upoznao sam Nebojšinog prijatelja Nikolu i ostalo internacionalno društvo.

Nebojša i Chris

Nikola i ja

Indijac, Iranka, Kenijac

fisheye

Mojih 5 dana u Leedsu bila su predivno provedena i puna odličnih aktivnosti, od odlaska na plac i cjenkanja za analogni fotoaparat do servisa motora (prvog kojeg sam sâm odradio), izlaska u stari brod u centru interesantnog naziva "dry dock" gdje sam sreo svog prijatelja iz Bosne, Engleza Richa. Ipak, tu je ponajviše bilo odlične hrane jer Nebojša ubija u kulinarskim sposobnostima tako da smo uživali u domaćem kruhu, domaćoj pizzi, domaćoj juhi i drugim specijalitetima, i nikad se nisam ustao od stola bez osjećaja da imam nekih 5-6 kila više :)

odlazak na tržnicu

Isto tako, jednu sam večer bio na odličnoj slavljeničkoj večeri kod Nikole i tamo je na meniju bila meksička - izvrsno! A i moralo je biti dobro jer je bilo autentično. U pripremi je sudjelovalo dvoje Meksikanaca i jedna Kanađanka :) Nikola je slavio to što je dobio neku nagradu od sveučilišta za koju je konkurirao :)

Meksikanci ;)

Photobucket Shuang i ja

gangsta

Analogac je sada moj novi fotoaparat i najoriginalniji suvenir iz Leedsa a motor je (u ovom trenutku) odbrojao već 30ak stotina kilometara od Leedsa i svog posljednjeg servisa. Zadnji smo dan (moj zadnji u Leedsu), nedjelju, obilježili super roštiljem u dvorištu studentskog doma, gdje se bilo skupilo dosta raje većinom Nebojšinih kolega i nekih drugih Nebojšinih prijatelja koji žive/rade u UK i sjećam se da je bilo užasno vjetrovito ali jako zabavno.

analogni fotic - Leeds

analogni - testiranje

Dry dock - klub u centru Leedsa

na placu

roštilj

Man

Enfield

rain edition

L'pool

NOS

Black & white

lonely?

China town ' Liverpool

baby lije - fastfood junkies blizu Londona

Ramsgate

zadnje funte :P

on da shippe

U ponedjeljak je došao dan da odem :( - bilo mi je žao što idem jer mi je baš bilo super kod Nebojše. Ali to je dio ovog puta. U svakom slučaju izuzetno mi je vrijedno i uvijek će mi biti duboko urezani u pamćenje svi ovi jedinstveni susreti, jer mnoge ljude sam posjetio na mjestima gdje su oni samo privremeno; kao što je bio slučaj sa Lazom u Marseilleu i Natašom u Malagi, te Dorom i Monicom u Lyonu. Stoga ću se uvijek rado sjećati tih susreta. Činjenica da idem u Liverpool malo mi je ublažila žalost, al kiša na putu mi je pak malo 'pokisla' raspoloženje. Ispred Manchestera je stala pa samse prosušio i nastavio prema Liverpulu u dobrom i veselom ritmu. Pred Anfield stižem oko 16:50 - navirio sam se i u stadion jer su vrata bila otvorena, ali nije mi bilo dopušteno da baš uđem... I eto tih kritičnih 10 min me zeznulo. U 17:00 - (u tim trenucima nisam gledao na sat - ovo je samo rekonstrukcija) dolazim pred muzej i službeni navijački dućan jer sam htio prijatelju Goranu zvanom Tonko, vatrenom navijaču Liverpoola, uzeti neke artikle iz shopa. Bloody Englezi sve zatvaraju u 5 sati popodne, j... ih ja. Ali imali smo back-up pa ćemo naručiti sve na Nebojšinu UK adresu, pa onda poštom k nama :)
Ja sam tak malo u nevjerici otišao do grada. Liverpool mi se izuzetno svidio, puno sam hodao i sve skupa začinio jednim ljutim i ogromnim kebabom.
Odande sam, oko 8 navečer krenuo put Londona. Od Leedsa sam se našao u nekom 'kasno lijeganje setapu' tako da nikakav umor osjećao nisam, pa sam bio na cesti sve do negdje 2 ujutro i još sam tada, već u nekim mjestima, koja bi se mogla kategorizirati kao prva predgrađa Londona, našao McD i na parkingu krao wifi i promatrao mladunčad lisice koja se jako rano počela nezdravo hraniti, otpacima fast-fooda porazbacanima po parkiralištu ;)
Nedaleko tog mjesta našao sam kampiralište i zaspao sve do 8 - 9 ujutro. Danas na rasporedu: prolaz (bez zaustavljanja) kroz Londan - moj brod uvijek ide prerano; tako je bilo i tog utorka, tako da si nisam mogao priuštiti obilazak Londona, ali mislim da je i jedan dan premalo za London, a obzirom da više nisam imao već sam načelno dogovorio obilazak Londona s jednom prijateljicom nekom drugom zgodom (i povoljnim ryanairom iz Zg)
Prošao sam samo tim ogromnim gradom i prepoznao neke toliko poznate građevine; prešao Temzu i zapičio do Ramsgatea. Tu sam obavio posljednji shopping, razglednice i sl. te ulovio moj brod za ponovni posjet dragom mi Ostendu, Belgija.
Au revoir vožnji na lijevoj strani ceste...

putnik

...

u Leedsu

10.06.2011. u 00:56 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 24.05.2011.

Dogodovštine (kiša) po Irskoj

01. Maj - 13.
Četiri sata ugodnog plova po Irskom moru i stigao sam. Pristajanje u Dablin -zvuči mi dobro :) Vidio sam hrpu kite surfera s lijeve strane luke na plaži u zaljevu. Onda sam se spustio u potpalublje. Čujem neku glasnu mašinu, ali nije drugi motor, već neki divljj američki pick-up. "Odvezujem" konja i čekam iskrcavanje. Prioritetno izlazim među prvima :) i evo me u Dublinu.
Stajem na prvoj benzinskoj, još u luci, jer birc ima free wifi, i javio se Myriam da sam stigao. Ona mi je rekla da je gotova s poslom i da mogu odmah doći kod nje. Na putu do njezinog doma odmah sam prepoznao neke poznate dijelove grada. Myram živi dosta blizu Bed & breakfastu u kojem sam bio s prijateljicom Jelom prije godinu i pol, prilikom svoje prve posjete Dublinu. Jako brzo sam stigao do Clonliffe road 121. Kuća s plavim vratima i nekakvom glavom na krovu :P
Imao sam topli doček. Myriam tu živi s vlasnikom kuće Markom i cimericom Mexikankom Veronicom i novim cimerom Englezom "Giddy-em", ali njega sam vidio tek treći dan. S Markom sam već prvu večer izmijenio brdo iskustava, tj. više upijao njegove priče jer čovjek je prošao gotovo cijeli svijet većinom autostopom, nešto brodom, avionom itd.

Night in Dublin

Sljedeća 4 dana proveo sam sa njima u Dublinu. Vrijeme je bilo izvrsno, a najbolji dijelovi bili su to što sam se vidio sa starim frendovima (Ircem Garbhanom kojeg znam iz Dublina i Myriam koju znam iz Avignona sa prvog dijela mog puta) i opet uživao u sunčanom Dublinu i vidio stvari kojih se sjećam od 1. posjete. Baš je dobro ponovo doći u grad koji voliš i uz koji te vežu lijepe uspomene. Odličan je bio i Guinness, kao i lajv traditional music koji na kojem smo Garb i ja bili.

Garbhan i ja na lajv tredu

Neizostavni Guinness

Liffey

Posebne pohvale idu Myriam-inom kulinarskom umijeću. Bilo je odlično (ukusno) i na francuskoj večeri kod njezinih prijatelja Francuza kad je Iris radila gratiné, a upoznao sam i Garbhanovu curu, koja je isto Francuskinja... Koliko Francuza :D

Dublin Castle

S Myriam

S Garbhanom sam bio i u Maynoothu, gradu gdje je on studirao. Tamo je baš bilo dobro...
Silno lijepo vrijeme koje sam imao apsolutno stalno na putu otkad je sve započelo, odlučilo je potpuno promijeniti svoju ćud na 5 punih dana, i to baš kad sam ja napustio Dublin, svoj četverodnevni dom s krovom nad glavom i glavom na tom istom krovu :D
Ali tako mi je valjda pao grah :D kako bi rekao jedan naš poznati putopisac...
U svakom slučaju, iako me pet dana i noći nemilice prala kiša i noću i danju i davala mi samo male trenutke predaha, pronašao sam sreću u dobroj kvaliti šatora i opreme koja me držala suhim i lijepim noćima kad kiša pada po šatoru... Kroz to sam razdoblje, a i sljedeća 3 polusuha dana obišao čitav otok i vidio predivna mjesta, tuljane u divljini, cliffs of moher i sve predivne ljepote koje Irska ima. Irska je nevjerojatno lijep otok, jedno predivno utočište tamo daleko; čije zapadne, divlje obale oplakuje Atlantik, a gradovi i mjesta vrve pretežito žalosnom, ali zanimljivom poviješću. Irci su ipak vrlo vedar i gostoljubiv narod. I vole puno pit :P
Dosta sam toga o povijesti Irske, uz ono skromno znanje koje sam imao otprije, naučio čitajući natpise i slušajući Garbhanove priče. Čak sam bio i na Dublin ghost tour, na koji me pozvao Garbhan jer on i taj tour uz ostale, kao turistički vodič, obavlja u gradu. U istom se, uz nadnaravnu notu, spominje i priča o mnogo povijesnih činjenica o Irskoj i Dublinu.
Uz zabavan i koristan boravak u Dublinu, moji highlightsi ostatka Irske najbolje će opisati ove fotografije:

kisa...

nakon kise ;)

Schull

Mizen Head

Tuljoooo

tu jos nisam toliko bradat

bridge and signal station

tu je toliko puhalo i more je bilo nevjerojtno nemirno

Glendalough

moj dorucak nedaleko Corka

Cork - port

mi smo Garda

my way

stupi

ofca

opasna divlja ofca

predivna Irska

ovo je trebalo orobit :)

lady's view

man's view

Francuzi koje sam sreo u Dingle-u

Port of Dingle

Fungie of Dingle

Seagal of Dingle

moj vjerni drug

prava cesta

bee hive hut

inspiracija za ovu fotku: neka razglednica koju sam negdje prije vidio

Dingle peninsula razgledavanje zavrseno :)

obnavljanje zaliha vode

negdje daleko na Zapadu

Limerick

isto

Kawa u kuci

Lehinch

Cliffs of Moher

slijetanje

me jumpin'

odavle

moji kompanjoni iz Chicaga: Michaela i Kyle

prava trava

pazi bous opal

malac

nesto iz pretpovijesti

Craigh Patrick

planina kod Sliga

Northern Ireland

Troon; going away... baj baj Ireland :(

oblaki

P & O

Naravno, zadnji dan mi je bio prekratak i uvijek moj brod odlazi prebrzo, tako da sam morao malo žuriti kroz Sj. Irsku, bez previše zaustavljanja i fotkanja :(
Ali nema veze, nešto uvijek mora ostati za drugi put :) tako da je već i plan okvirni dogovoren s Garbhanom za razgled Donegala, njegovog rodnog County-a, kao i detaljan razgled Sj. Irske :D
Irud out...

24.05.2011. u 21:50 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.05.2011.

Wales

29 i 30.04.2011.

Probudio sam se u turobno i oblačno jutro. Spavao sam dobro. Treba se spremit i poć. Prvo ću do glavnog grada Zemlje Gala, kako bi rekli Francuzi. Oblaci su se ubrzo razišli i imao sam lijepo, sunčano vrijeme na putu... Prošao sam pored Newporta pa peglao dalje prema Cardiffu. Parkirao sam kod Cardiff castle-a i krenuo u šetnju gradom.

Grad je lijep, ugodno je bilo šetati, a neki su lokali bili izuzetno svečano ukrašeni. Kad sam na crvenim, bijelim i plavim balonima ugledao likove Williama i Kate, bilo mi je sve jasno. Onda sam vidio i posebne menije kojima za "samo" 20 funata mozete i vi biti dio velikoga slavlja. Koji bullshit. Znači pompa oko vjenjčanja je došla za mnom i do Walesa... A dobro da ima normalnih birtija. Sjeo sam u neku i popio talijanski Peroni te prigrizao odlične pržene onion ringse!
Bio sam tu neko vrijeme - punio ajfon :D i onda jos prosetao gradom! Pa sam se vratio do bike-a i nastavio prema Swansea-i. Stigao sam kasno popodne i samo lagano prošao kroz grad, te udario na sjever, prema Holyheadu, mojoj sutrašnjoj destinaciji odakle plovim u Irsku :)
Vozio sam se lijepim predjelima i onda stigao u jedan gradić gdje sam se zaustavio kraj lokalnog rugby igralište. Inače, Velšani su ludi za ragbijem i gradovi i mjesta su im puni stadiona i igrališta, kao i sport pubova s prijenosima tekmi uživo...

Tu sam stao odmorit i onda čuo neku lajv svirku; pa sam otišao to provjerit. Bilo je zakon, neka feštica za Bank holiday (bio je petak prije prvog maja, oni inače nadoknađuju praznike koji padnu na dane vikenda - mogli bi se i mi ugledat na to) i bilo je baš veselo. Bend je dobro svirao, a ekipica je čagala na zvukove violine :)
Konačno sam i ja došao na svoje jer su odsvirali jednu improviziranu stvar koja je isla otprilike ovako:
"I wake up, it's friday, on telly there's Royal wedding it's a Bank holiday....
I onda refren:
La la la la lalala lala la la la WHO GIVES A FUCK!"
:)
Moram dalje, vec je predvečer i spušta se mrak. Nekih 20ak km sjevernije skrećem uzbrdo na makadamski put u neku šumicu i ubrzo nailazim na zaklonjeno proširenje s lijeve strane; tu ću spavati. Podigao sam šator i skuhao tjesteninu a la tuna i paradajz - danas posebno kupljenim sastojcima za to posebno jelo! Bilo je ful ukusno i spavao sam odlično, do 5 ujutro kad je jaki vjetar, koji je po noći počeo puhati. Odlučio malo zafrkavati moj šator. Kad sam to sanirao odspavao sam još dva-tri sata a onda se digao, jer sam ionako trebao poći. U 14:30 mi ide brod za Dublin. Danas sam samo vozio. Kroz Wales highlands, predivne predjele koji su me ful podsjećali na istoimene Škotske, ali uz neku vlastitu draž i posebnost. Sve te planine pune ovaca koje pasu, rijeke i potoci koji se razlojevaju po kamenim koritima, uske i uzbudljive cestice, šume i proplanci na kojima pasu konji... Stao sam na jednom mjestu odmoriti i onda zabrijao da kao moram požuriti pa sam tih posljednjih 40km do Holyheada malo jurio, misleći da ću tamo doći točno 1h prije ukrcaja, a na kraju stigoh 2sata ranije. Ah te vremenske zone ;)

Stao sam u koloni za ukrcaj i malo porazgovarao sa penzićima iz bube oldtimera Ircima, onda s još jednim krupnim i dobroćudnim Englezom koji doma ima GS-a 1200 izmjenjivao putničko-motoristička iskustva; pa sam, kad ga je žena zvala da se više vrati u auto :D, izvadio svoj tupperware s ostatkom tuna tjestenine i to pojeo, hraneći pritom mutave i radoznale galebove :)

Došlo je vrijeme za ukrcaj - ovaj put sam jedini biker on board...

15.05.2011. u 14:37 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 10.05.2011.

(crazy) Night at the Stonehenge

27. i 28.04.2011.
Bio je dobar put do Salisburya i mjestašca Amesburya koje je najbliže drevnom kamenju. I tako sam, krenuvši ma zapad iz Amesburya začas stigao do Stonehengea. Malo me i iznenadilo kako se samo pojavio s moje lijeve strane. Lijevo parking, čini se naplatni. E pa ne budu!!! Lik mi ionako govori da je stonehenge ZATVOREN!

Zamislite. Ograđen žicom i zatvoren. I da mogu ući ako imam neku VIP kartu. Kasnije sam saznao da ista kosta nekih 50-100Ł!!! pa di su vremena iz filmova kad se moglo lijepo došetat do kamenja bez neke prevelike pompe. Očito se sve promijenilo 70-ih kad su ga ogradili. Niš, stao sam sa strane da fotkam, a onda je isto napravilo i još nekolicina ljudi s autima (jer u 18h se zatvara za regularne posjetitelje (6Ł - 2 fakin much).

ofce nearby

Kad sam zgotovio (za mene dosta Stonehengea) krenuo sam do jednog prolaza kroz to "polje" na kojem je Stonehenge" jer sam vidio tamo puno parkiranih kampera, a kako je već bilo blizu 7, zašto ne pokušati naći kampiralište uz sam Stonehenge? I kad sam se vozio polako uzbrdo po makadamu vidio sam jedan šator uz put i smiješnog bradonju. Pitao sam ga jel se može tu kampirati, ali i sam šator mi je bio dovoljan. Već sam znao da ću tu spavati :) -rekao mi je da nema problema i ja sam 50ak m više od njegovog podigao svoj šator. Onda sam sjeo na motor jer nisam imao vode pa da se zaletim do Amesburya do benzinske. Kod bradinog (Mick) šatora oko vatre bili su on i njegova frendica (Robyne) Rekoh im kuda ću, a oni menida će mi čuvati šator :)
Na povratku su mi rekli da im se pridružim za čaj. Parkirao sam gore kraj šatora i spustio se do njih. I tu je sve počelo...

moji susjedi

Dok smo pili čaj, čavrljali i izmjenjivali iskustva saznao sam da bradati Mick (poluIrac) tu kampira do studenog. Inače ima kamper u kojemu živi ostatak godine ;) ima familije u kanadskoj divljini i služio je u britanskoj vojsci (bio je na Falklandskom otočju '82. - parachute division) Njegova prijateljica Robyne mu se pridružila na neko vrijeme i spava u svojoj Zafiri, Vauxhal Zafiri ;)
Oboje su na prvi pogled čudaci, ali dobri čudaci. Ovisno o kriteriju promatrača možda i puno normalniji od većine ljudi... No dobro... Tako mi pričamo uz vatru

(dočekali smo i predivan zalazak sunca -vrijeme je stvarno predivno; dan je bio bez oblačka) i dođe neki audi njemačkih regi i parkira s druge strane puta, a između Mickovog i mog šatora. Mrcina od A6ice avant 3.0 TDI. Kad sam išao do šatora nešto pojesti kratko sam porazgovarao s njima i pozvali su me na pivu. Rekoh im da su mi dolje taman novi čaj skuhali, pa sam rekao da može kasnije. Na kraju sam se ja zapričao s Mickom i tek kad je Robyne išla leći u auto došli su Nijemci do nas. Eugen, poluRus i Stefan ;) obojica iz Heidelberga, također malo uvrnuti na svoj način. Pozitivno naravno ;) oni su zapravo krenuli na kraljevsko vjenčanje (ono isto od kojega se ja držim podalje) kao šećer na kraju 10dnevnog kruzanja po Engleskoj. Rentali su Audi (500€) koji im služi i kao kuća jer u njemu spavaju. Stefan je frik za kamping opremu i skuplja ju pa doslovno nema šta nema! Ujutro sam čak i koristio blagodati njegovog mobilnog tuša. Mikovim riječima: 'shower-shit house'
Imao je i kad smo već kod toga i pretty shitty alu stolce od kojih je jedan te noći uspio puknuti pa smo ga drugo jutro popravili... Ali bila je takva noć. Pitali su nas jesmo li za pivu. Bili smo! Donijeli su 2 case-a: Stela i Foster. Počelo je. Bilo nam je super zabavno a vrhunci večeri bili su Eugenovo puzanje do kamenja - moraš preskočiti bodljikavu ogradu, proći kroz polje s ovcama, preskočiti električnu žicu i onda puzati do kamenja pazeći da te zaštitari ne skuže. Bilo je tu i natjecanja u ispijanju pive. Eugen, unatoč svoj ruskoj krvi, nije uspijevao nadmašiti irsku genetiku Micka, koji bi svaki put kad bi ispio pivu obrisao ogromnu bradurinu :D

Eugen, ich, Štijef

+ Mick

Ja sam pobijedio imenjaka Štefa! Nakon što smo dobro ispretresli sve teme i zafrkancije i nakon što se sve popilo otišli smo spavati, jako kvalitetnim snom... Ujutro me Stefan dozvao i pitao jesam li budan. Digao sam se i došao do baze; Mickovog šatora gdje su pričali o njegovom frendu, koji se sam prozvao kraljem Arthurom ;) onda smo otišli do visitor centra po vodu pa je uslijedilo legendarno tuširanje i chillanje. Pogled na Stonehenge otkrivao je vječite dolaske i odlaske buseva i zilijarde turista koji su se izmjenjivali. Činilo mi se iznimno puno danas. Nijemci su se spremali kad je Arthur došao... Na svom konju!!! Staroj V2 Suzi! Bijela brada i kosa ukazale su se kad je skinuo kacigu. Vrlo smiješan čovjek. Upoznali smo se i onda je odjurio sebi i Robyne po cigarete u Amesbury. Nijemci su bili skoro gotovi. Kad se vratio ubrzo je ponovno odjurio ostavljajući prašinu iza sebe na makadamskoj cesti. Nijemci su ga htjeli upoznati pa smo pitali gdje je otišao? -negdje je 'popušio' kutiju svojih cigareta iz nezatvorenih bisaga. Baš je 'kralj'!!

King Arthur, i moj zamak i vjerni konj, te njegova (samo privremena) palača u pozadini

Nijemci su na kraju dobili svoju priliku da ga upoznaju i onda ubrzo otišli prema Oxfordu; i drugi dan rano ujutro u London na vjenčanje. Oprostili smo se i pozdravili Ja sam ostao i slušao priče... Moderni kralj Arthur je naime angažiran, u pravnom smislu, protiv National Trusta koji upravlja dobrom Stonehengea i njihovim vođenjem cjelokupne stvari. Naime, u izgradnji je novi visitor centar 2 km zapadnije od trenutne lokacije (tik uz Stonehenge) i planiraju se zatvoriti ovi postojeći prilazi (na jednom od kojih smo se upravo nalazili) kako bi se "uredio prostor oko Sh-a". Naravno, cilj je vjerojatno samo novac, jer svatko tko bi parkirao u centru morao bi platiti tih 6-7 funti pa bi ga valjda onda vozili natrag do kamenja - debilno. A s druge strane ne bi bilo onih koji se (kao npr. ja zadovolje sa ovih 200 m i pogledom na kamenje non stop i još kao bonus ludom noći i spavanjem blizu nečeg tako posebnog ;)
Preveo sam mu na hrvatski tekst jedne od peticija koju će provesti i kupio njegovu knjigu.. Da, frajer je napisao knjigu o svojim bajkerskim danima i čini se vrlo zanimljiva, pa tko bude želio čitati nek mi se javi pa mu/joj posudim...

kralj, njegov konj i ja

Arthur/autor i ja

Onda je došlo vrijeme da se i ja spremim. Nerado sam rastavio svoju kuću i mahnuo Arthuru kad je odlazio. Nešto ranije je otišao i Mick s nekom gospođom koja je došla po njega jer za nju uređuje dvorište i obavlja takve stvari. Ostala je samo Robyne s kojom sam se pozdravio kad sam krenuo.

Pogled na, u tekstu, nespomenuti Glastonbury u kojem sam stao i ručao na putu (@ fitjo - jeo sam narezak, pomfri i kečap ;) - živila Tereza)

makro

Glastonbury sheep - imaju i veliki rock festival 20.06. - traje 4-5 dana

Taj sam dan stigao do Bristola, gdje sam kupio kartu za Irsku :) na patkingu Mekdonaldsa i zatim uz sunce na zalasku ušao preko ooogromnog mosta u Wales! Opet nisam morao platiti mostarinu, kao bajker, jel? ;)

jedna Bristolska za kraj

Vrlo brzo pronašao sam mjesto za spavsnje u nekom polju i zaspao s nekim novim, svježim dogodovštinama i kul poznanstvima u mislima.

10.05.2011. u 21:48 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.05.2011.

Ingland - nije izdržala do Irske

26.04.2011.
Na ukrcaju na brod Transmanche ferriesa parkirao sam pokraj Leszekove Yamahe 660 XT-R. Leszek je Poljak koji živi i radi u Londonu, a sada se vraćao sa proljetnog godišnjeg odmora koji je proveo u Montpelieru kod djevojke :D Dobar trip za posjetiti curu. Može se s pravom reći da je PUTNIK, jer je prošao quite a lot. I Afrike i Europe, a ako je i dalje, do toga nismo došli u 45 min provedenih uz 'zorni' čaj na brodu kojim me počastio. Razmijenili smo kontakte i otišli svatko sebi potražiti mjesto za spavanje. Put traje 4 sata, pa ima sasvim dovoljno vremena za kvalitetan odmor. Ja sam došao u jednu prostoriju broda sa sjedalima ko u avionu po tri sa svake strane i prolazom u sredini. Poučen onim što sam vidio kod drugih, počupao sam spužve sa jedala i poslagao ih na pod - dobiješ krevet samo takav :) Znam da je bilo jako vjetrovito jer sam prije spavanja izašao na palubu, a kad dam legao obda su objavili da je izlazak na palubu -- zabranjen ;)
Spavao sam dok me nije probudilo sunce izvana. Kontam, opet predivan dan - i netipičan za Englesku. Konačno ću se voziti s "krive" strane ceste :) No, prije iskrcavanja sreo sam Leszeka jos jednom i zajedno smo se spustili do motora... Još mi je predložio da odem do velikih stijena 'Seven sisters' nedaleko od Newhavena. I tako smo se razišli. Ja sam krenuo (vozeći po lijevoj strani ceste) :D prema klifovima 'Seven sisters' a s istoimenog sam se broda upravo iskrcao.

Seven sisters stijene

Sve je tak... Engleski. Južna obala, Sussex county, vrlo je lijepa. Ja sam parkirao kod mjesta uz rijeku koje mi je Leszek opisao i krenuo pješke prema obali, prateći tok te iste, vijugave rijeke.

Ulazi se na pašnjake neke farme s brdo životinja, najviše sam vidio krava, ovaca, zekana i raznoraznih ptica.

Zatvorih vrata za sobom, jer me to lijepo zamolio natpis na istima, i hodah. Dugo sam hodao, možda pola sata i uživao, da bih stigao do obale odakle se pruža pogled na stijene. Sunce je bilo nisko na istoku u smjeru stijena, pa nisam baš mogao opaliti najbolje fotke, ali stvarno je astonishing! Onda su me umor i toplina sunca natjerali na horizontalni položaj pa sam legao i slušao BBC Sussex - uz dobru muziku, govorili su puno o lancu pekara "Gregg's" i o nadolazećem kraljevskom vjenčanju.

Seven sisters nap

Kad sam konačno odlučio krenuti dalje, odabrao sam put gdje sam prolazio još bliže životinjama na paši i zečevima koji su pretrčavali po puteljku ispred mene.

Uskrsnji zeko

Svi šetači (penzići) koji su mi dolazili ususret pristojno su pozdravljali. Svi ljudi koje sam tu u nekoliko narednih dana susretao vrlo prijazni, a ovi na obali su baš nekako posebno - chiers!
U Seafordu kupujem adaptor za 'englesku struju' i krecem dalje, natrag kroz Newhaven i sve do Brightona, jednog od turističkih engleskih gradova na južnoj obali, u zoni ne pretjerano udaljenoj od Londona. Obala je tu zgodna; s zelenom travom i stalno nekim klifovima nad morem. Naselja su mala i pitoma. Krenuvši prema unutrašnjosti i gladan jer sam danas od ranog jutra u pogonu, vidio sam "Harvester pub" gdje sam stao ručati. Mogu reći da je bilo fino koliko i pivo i ne previše skupo - nekih 8Ł sve skupa, a odličan je bio i salad bar s gdje možeš uzimati koliko te volja, a izbor je ogroman. Tako sit i s prvim potrošenim funtama krenuo sam prema Portsmouthu. I to ravno kod moto-vulkanizera, čiju adresu imam još iz Francuske, gdje sam si napravio mrežu mogućih vulkanizera od Engleske pa sve do Dublina. Ovaj u Portsmouthu je bio prvi. Rekoše mi cijenu, ali i da nemaju gume na lageru i da može doći sutra. Obzirom da je guma pred kraj, a i da je bila probušena rekoh im da ju naruče. Vjerojatno bi i izdržala do Dublina, ali ponuda koju sam imao za istu gumu tamo bila je 30ak € skuplja. Btw. guma mi je ovdje jeftinija nego doma kod nas. Dakle, ja šteeedim! :P
Otišao sam odraditi zadnje kilometre ove korzikanske Dunlopice. S novom se, engleskom nadam dokotrljati natrag do doma. Valjda će toliko potrajati. Obišao sam Portsmouth u predvečerje i zaputio se na sjever, van grada potražiti konak.
Portsmouth:

Portsmouth biker

Prvo kampište u Engleskoj našao sam vrlo brzo, u mjestu Waterloovile, kraj velikog drveta uz šumicu i polja pšenice. Ujutro sam, uz šetače pasa imao i društvo jednog simpa dede, kojemu je stalno plesao gebis dok smo pričali, a pričali smo oko sat vremena. Ispričao mi je skoro cijeli svoj život, a sve je počelo s jesam li imao dobru noć (na što je odgovor uvijek; ako je provedena u šatoru, DA!) i time da je šteta što će, prema urbanističkom planu, polja na kojima stojimo uskoro pretvoriti u naselja i zgrade. Kad je otišao, ja sam sjeo, na motor i zapalio do radionice jer su rekli da je u podne guma kod njih. Bila je na kawi za pol sata :)

h radione:

Ja sam u obližnjoj zalogajnici "Bite on the bridge" riješio cheeseburger s puuuno luka i onda, s novom gumom, krenuo prema Stonehengeu.

uh, koliko je sati? time to get the grip!